Kad ti se neda pisati i Jacques Prevert

Problem sa pisanjem je ... da moraš pisati :D. Nije sad to neki full problem. Pišem ja koješta, samo se nekih dana ne osjećam voljnom podijeliti to sa drugima. A poanta je valjda u dijeljenju? Ili ne? Skrivena istina je da ovo pišem prvenstveno za sebe, #selflove ;P. Tek onda za sve druge. Pa onda bravo ja! :)

Danas je praznik i početak produženog vikenda za mnoge, ne za mene, meni je već poduže produžen ;). Vrijeme je neko čmrljivo i teško, pa ću onda laganini, da me se ne optuži za opterećivanje viškom mozgovnih kalorija.

Anyway, zbog toga, zato i tako to, danas častim jednim blast to the past pjesmuljkom. Napisan je originalno kao moja rođendanska čestitka dragoj prijateljici, prije oooooooohohohooo godina. Naizgled čudna obrada pjesme Jacquesa Preverta zapravo je opisala neke naše zajedničke „ludotrenutke“. Pa čak ako i nismo više tu u susjedstvu, i vidimo se tek 0,5x godišnje, negdje tamo... još smo uvijek tu :).

Nataša

Zagreb, 1992

Sjeti se Nataša,

Bez prestanka je kišilo nad gradom te večeri

A mi smo šetale pustim ulicama

zaigrane pokapane nasmijane

Pod kišom

Sjeti se Nataša

Mokrih nogu u ljetnoj obući

kafića na kraju ulice, konobara

Smješkale smo se

A on, on se isto tako smješkao

Sjeti se Nataša

On koji nas nije poznavao

Mi koje ga nismo poznavale

Sjeti se

Sjeti se ipak tog dana

Ne zaboravi

Neki je čovjek za stolom sjedio

I on te zazvao po imenu

Kommen Sie Division!

I ti si zbrisala iz auta

Nadurena natmurena zasmijana

I krenula za već nestalim prometalom

Sjeti se tog Nataša

I ne ljuti se ako ti kažem ti

Ja kažem ti svima koje ja volim

Pa i onda ako pričaju sa svima drugima

dok čekam s druge strane slušalice

Pa i onda ako nose naočale

Sjeti se Nataša

Ne zaboravi

Onu pametnu i sretnu kišu

Fridricha na tvom licu

Robertu iznad tvog kreveta

Fan club Tomislav, pun k.... kazeta, retkovečko pitanje

Jer još nije jasno

O Nataša

Kakve li bljezgarije rat

I besparica

Al’ vozit ćemo se jednom i mi

u bubi kabrioletu

Zajedno

Sjeti se Nataša

Čekala si Sabah sa šejtanom tog dana

a nije bilo ničeg u stilu 11

čak ni u stilu 1

Sjeti se

Sjeti se ipak tog dana

Ne zaboravi

I kad budeš putovala u depresiju

Sjeti se i reci

Viš, viš - Vraga, Vraga!